Tvrdo, mučno i po bod: Vukovarska polusezona bez iluzija
Polusezona NK Vukovara 1991 donijela je borbu, pragmatizam i jasnu poruku – ovdje se ne traži dojam, nego bodovi.
12/23/20252 min read


Ulazak Vukovara u sezonu 2025./2026. bio je obilježen jasnim ograničenjima, ali i realnim očekivanjima. Kao novajlija bez luksuza širine kadra i bez prostora za eksperimentiranje, Vukovar se od prvog kola postavio pragmatično: rezultat ispred dojma. Liga je vrlo brzo pokazala koliko je tanka linija između sredine tablice i zone borbe za opstanak, a Vukovar se već u ranoj fazi našao u tom sivom prostoru gdje svaka greška ima veću težinu nego kod stabilnijih klubova.
U takvom kontekstu, bodovi su dolazili teško, ali nisu bili slučajni. Momčad je uglavnom znala što želi igrati – nisko do srednje postavljen blok, jasna podjela uloga i naglasak na disciplini. Problem se pojavljivao onda kada je Vukovar morao preuzeti inicijativu, jer tada izlaze na vidjelo limiti u kreaciji i završnici. Ipak, u većem dijelu polusezone ekipa nije izgledala izgubljeno ni razbijeno, što je u ovakvoj borbi možda i najvažnije.
Kup je, kao i kod većine klubova u sličnoj situaciji, ostao u drugom planu. Fokus je svjesno prebačen na prvenstvo, uz rotacije i smanjen intenzitet, jer Vukovar jednostavno nema luksuz razmišljati o paralelnim frontovima. Kup je poslužio više kao nužno odrađivanje i prilika za širenje minutaže nego kao natjecanje koje definira sezonu.
Ključni igrači
Bulat - jedan od ključnih razloga zašto je Vukovar i dalje konkurentan u borbi za opstanak. Kao prvi izbor na golu, nosi ogroman teret u utakmicama u kojima je momčad često pod pritiskom. Njegova uloga daleko nadilazi same obrane – Bulat daje sigurnost zadnjoj liniji, dobro čita igru i često spašava bodove u fazama kada Vukovar ne uspijeva zadržati posjed ili ritam. U susretima protiv jačih protivnika jasno se vidi koliko je njegova koncentracija bitna. Nije sklon nepotrebnom riziku, ali zna reagirati u ključnim trenucima, što je u sezoni borbe za opstanak neprocjenjivo. Bez stabilnog Bulata, Vukovar bi vrlo lako imao znatno ozbiljnije probleme u donjem dijelu tablice.
Pavičić - primjer igrača kojem se vjeruje bez puno pitanja. Velika minutaža govori sama za sebe. Njegova vrijednost leži u pouzdanosti – zna svoje limite, rijetko izlazi iz okvira zadataka i daje momčadi mirnoću u fazama kad je pod pritiskom. Nije vođa glasom, ali jest ponašanjem, a u ovakvim sezonama takvi profili često vrijede više od talentiranijih, ali nestabilnih rješenja.
Puljić - tipičan primjer napadača u momčadi koja se bori za opstanak. Puno rada bez lopte, puno borbe, ali premalo čistih situacija. Njegova statistika ne odražava uvijek trud koji ulaže, no istovremeno ostaje pitanje može li iz postojećeg okvira izvući više. Golovi su nužni, a Puljić će u proljeće biti pod posebnim povećalom – jer bez njegove učinkovitosti Vukovar ostaje previše tanak prema naprijed.
Što očekivati za dalje?
Proljeće za Vukovar neće donijeti čuda – i ne treba ih očekivati. Očekuje se rat, iz kolo u kolo. Ako klub uspije zadržati disciplinu, izbjeći veće ozljede ključnih igrača i podignuti učinkovitost u utakmicama protiv izravnih konkurenata, opstanak je i dalje vrlo realan cilj.
Jedna pobjeda može promijeniti psihologiju momčadi, ali jedan loš niz može zakomplicirati sve. Vukovar mora ostati ono što jest: tvrd, neugodan i fokusiran. U takvoj ligi, to često vrijedi više od ljepote igre.
Vukovar ne traži aplauz – traži bodove.
